Srednja škola Topusko

Cjepiva

Najveći broj ljudi u današnjem modernom svijetu umire od bolesti srca i krvnih žila, te od malignih bolesti.

Tek na trećem mjestu su zarazne bolesti, dok su u nerazvijenim zemljama i dalje na prvom mjestu. Uglavnom, činjenica je da svake dvije sekunde na svijetu jedna osoba premine od neke vrste infekcije. U razvijenim zemljama pa tako i u Hrvatskoj, taj broj smo ograničili, osim higijenom i savjesnim ponašanjem, ponajviše upravo cijepljenjem.

Samo spriječavanje bolesti, tzv. imunoprofilaksa, može se, osim naravno prevencijom, provesti na dva načina. Prvi je pasivan, kada se organizam privremeno štiti od određene infekcije davanjem gotovih zaštitnih protutijela, tzv. humoralna imunost. Drugi način je aktivan, s kojim se organizam potiče da sam razvije specifičnu obranu prema određenoj zaraznoj bolesti. I to je zapravo cijepljenje.

Razvoj cjepiva u farmaceutskoj industriji spada među najrazvijenija područja djelatnosti. Cijepljenje djece je regulirano posebnim propisima o zdravstvenoj skrbi, koji su različiti u pojedinim zemljama, a ovise o javnozdravstvenom interesu, financijskoj sposobnosti te o različitim lokalnim potrebama.

U hrvatskoj je danas obavezno cijepljenje protiv deset bolesti:

    * tuberkuloza,   
    * difterija,
    * tetanus,
    * hripavac,
    * dječja paraliza-poliomijelitis,
    * hemofilus influenze B,
    * zaušnjaci,
    * ospice,
    * rubeola,
    * hepatitis B.

             Cijepljenje protiv tih bolesti snosi zdravstveno osiguranje. Ostala cijepiva su protiv:

    * varičela (vodene kozice),
    * pneumokoka,
    * influenze,
    * hepatitisa A.

Cijenu tih cjepiva snosi sam bolesnik, odnosno roditelj, osim u posebno medicinski opravdanim slučajevima, npr. umirovljenici ili zdravstveni djelatnici.

Sama klica koja uđe u organizam je zarazna jer posjeduje tzv.antigen. Upravo dijelovi tih antigena živi ili umrtvljeni, najvažniji su sastojci cjepiva, jer organizam osobe koju cijepimo upravo prema njima stvara specifična zaštitna antitijela. Antigeni korišteni u cijepljenju su obično otopljeni u sterilnoj vodi ili fiziološkoj otopini.

Pet je osnovnih podjela cjepiva:

1. Prva su cjepiva koja se sastoje od

    *  živih ali oslabljenih (atenuiranih) uzročnika bolesti (variole, tuberkuloze, poliomijelitisa, morbila, rubeole, zaušnjaka, influence, žute groznice, tularemije i bruceloze),
    * mrtvih bakterija i virusa ili od njihovih dijelova (hripavac, poliomijelitis, morbili, influenca, krpeljni meningitis, bjesnoća, kolera, kuga, pjegavac, Q-groznica, Rocky mountain groznica),
    * cjepiva od izlučevina mikroorganizama (difterija, tetanus, antraks)
      

2. Druga je podjela na cjepiva za:

    * jednu bolest, tzv. monovalentna,
    * više bolesti odjednom, tzv. polivalentna cjepiva koja su korisna jer se broj uboda u mišić ili pod kožu te uzimanje na usta znatno smanjuje.

U Hrvatskoj su takva cjepiva protiv difterije, tetanusa i pertusisa (Di-Te-Per), zatim protiv morbila, parotitisa i rubeole (Mo-Pa-Ru) te živo trovalentno cjepivo protiv polomijelitisa koji sadrži sva tri tipa živog, oslabljenog virusa poliomijelitisa. U zadnje vrijeme se koristi kombinirano cjepivo protiv 5 bolesti- difterije, tetanusa , pertusis, poliomijelitis te hemofilus influence tip B. Postoji i šesta komponenta protiv hepatitisa B, međutim ta cjepiva nisu na listi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) već ga pacijenti trebaju kupiti. Osim manjeg broja uboda prednost polivalentnih cjepiva je manji broj posjeta liječniku, manji su troškovi od pojedinačnog cjepiva, te postoji manja mogućnost pogreške liječnika. Bitno je reći i da su sve komponente u jednoj dozi cjepiva jednako djelotvorne u kombinaciji kao i kada se daje pojedinačno, te ne uzrokuju više neželjenih reakcija od pojedinačnih cjepiva.

3. Treća podjela je na celularna (cijelostanična) i acelularna (ne sadrži cijele stanice već samo neke dijelove.
Nova generacija acelularnih cjepiva pokazuje i do 50% manje nuspojava od cjepiva s cijelom bakterijom za određenu bolest, npr. hripavac.

4. Četvrta podjela je na vrstu uzročnika bolesti (virus, bakterija ili parazit).

5. Posljednja podjela je na način uzimanja cjepiva (subkutano, intramuskularno, intradermalno, te peroralno).

Svako cjepivo mora imati neko svojstvo po kojem će biti djelotvorno korisno, a pritom ne štetno. Prvo je što mora stvoriti humoralno (stvaranje protutijela) te u nekim slučajevima i staničnu imunost (npr. žive vakcine). Ne smije biti opasno za plod, dakle teratogeno, te ne smije uzrokovati nastajanje tumora (kancerogenost). Mora biti pročišćen, da ne proizvodi supstance koje dovode do upale i povišene temperature i konačno mora stvarati što duži imunitet. To trajanje imunosti je dulje kod živih cjepiva, a revakcinacija (ponovno cijepljenje) nije štetno pa je bolje cijepiti ponovo ako nismo sigurni da li je dijete već cijepljeno.

Nuspojave cijepljenja možemo svrstati u 4 skupine:

   1. Opći, ali blagi simptomi cijepljene bolesti (treskavica, zimica, kratkotrajno blago povećanje temperature).
   2. Druga grupa se odnosi na nuspojave vezane za mjesto unosa cjepiva (lokalno crvenilo, edem, uz rijetke opće simptome)
   3. Treća skupina su teške posljedice cjepiva kao što su meningoencefalitis
   4. Posljednju skupinu čine alergijske reakcije na sastojke cjepiva kao što su alergije na neke komponente jaja ili antibiotike čiji su sastojci sastavni dio mnogih cjepiva. Situacije kada cjepiva ne smijemo uzeti, tzv. kontraindikacije su najčešće povišena temperatura, preosjetljivost na neki dio cjepiva, te općenito akutne bolesti. Živa ali i oslabljenja cjepiva se ne smiju davati trudnicama s oslabljenim imunitetom.


Bez obzira koliko kvalitetna zaštita postoji nakon cijepljenja, ipak je prirodno preboljena bolest, i na taj način stečena imunost, najjača zaštita protiv ponovnog oboljenja, što naravno, ne znači da cjepivo slabi prirodnu otpornost organizma.

Najviše se u zadnje vrijeme polemizira o cjepivu za gripu. Cijepiti se mogu sve osobe starije od šest mjeseci, dakle i djeca, ali im se to ne preporučuje jer ne spadaju u rizičnu populaciju, kao što su npr. starije osobe kod kojih je imunost oslabljena.
Moje mišljenje je da bi se protiv gripe trebale cijepiti osobe starije od 60 godina , te visokorizične osobe obzirom na struku (npr. liječnici), a ostali bi trebali stvoriti prirodnu imunost koja je i najbolja.
Inače cjepivo gripe je napravljeno od mrtvog virusa kojem je dodan poseban adjuvans za pojačanje imunosti.

Mnogo je novaca sa strane svjetske farmaceutske industrije uloženo u razvoj i proizvodnju cjepiva, tako da danas postoje mnogi strani, ali i domaći proizvođači cjepiva. Njihova kvaliteta je zanemarivih razlika, obzirom da se radi o približno istim omjerima otopljenih antigena. Jedan od takvih je i Hrvatski imunološki zavod koji je najveći proizvođač cjepiva u Hrvatskoj.

Danas sa djeca cijepe prema unaprijed utvrđenom tzv. kalendaru cijepljenja, a koji se dobiva iz podataka o prirodno zaraženim osobama, te na iskustvu imunološkog odgovora već procijepljenih osoba.

Autor: Dinko Kolarić, dr. med. , 02.06.2009