Srednja škola Topusko

Odluka o upisu učenika u I.razred srednje škole u školskoj godini 2020./2021

Objavljena je Odluka o upisu učenika u I.razred srednje škole u školskoj godini 2020./2021. (NN 62/2020) kojom se utvrđuje način i postupak upisa učenika, broj upisnih mjesta u razrednim odjelima prvih razreda srednjih škola, rokovi za prijavu i upis te ostali uvjeti i postupci za upis učenika u I. razred srednje škole u školskoj godini 2020./2021.

Odluka o upisu učenika u I.razred srednje škole u školskoj godini 2020./2021. je vidljiva na sljedećoj poveznici:

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2020_05_62_1240.html

Srednja škola Topusko obrazuje redovne učenike u sljedećim programima i zanimanjima:

• Instalater kućnih instalacija
• /upload/ss-topusko/images/static3/757/File/S%C5%A0%20Topusko%20strojarstvo%20novo.ppt
• Video

• Automehaničar

Opis poslova

   Automehaničari popravljaju i servisiraju automobile i manje kamione. Osnovni posao automehaničara sastoji se u utvrđivanju i uklanjanju kvarova i oštećenja na motoru. Kako bi svoj posao mogli dobro obavljati, trebaju poznavati dijelove i princip rada motora, kao i toplinske i hidraulične zakone i procese. Prilikom servisiranja uglavnom provjeravaju, podmazuju i prilagođuju dijelove motora, kako bi spriječili mogući nastanak kvarova. Rutinski pregledavaju svjećice, mehanizme kočenja, podsustav za paljenje, razinu ulja u motoru. Podešavaju signalnu opremu auta. Ispituju položaj motora, tlak, temperaturu, potrošnju motora, električne i vozne karakteristike.
    Ako je posrijedi kvar na motoru, nakon što čuju opis smetnji od vlasnika vozila, provjeravaju motor vožnjom ili upotrebom opreme za testiranje. Ako je potrebno, rastavljaju motor te ispituju i namještaju sklop ili sustav motora i vozila. Prije rastavljanja motora obavljaju mjerenje i vizualni pregled motora. Prilikom rastavljanja motora čiste njegove dijelove i zamjenjuju oštećene dijelove te sastavljaju i ispituju cijeli sustav. Najčešći zahvati koje rade na motoru jesu čišćenje i popravak rasplinjača, podešavanje kuta paljenja i popravak mjenjačke kutije. Katkada su potrebni i veći zahvati, kao što su brušenje cilindara motora i obnavljanje ležišta motora. Znaju ustanoviti razlog i otkloniti nedostatke rada motora u slobodnom hodu i u vožnji pod opterećenjem. Popravljaju kvarove na električnom pokretaču i uklanjaju uzroke nedovoljnog paljenja baterije. Nakon popravka stavljaju motor u pokusni rad i električki ispituju funkciju dijelova.
    U radu se služe ručnim alatima, električnim mjernim instrumentima, dizalicama, brtvama, brusilicama i sredstvima za čišćenje. Koriste se shemom sustava pokretanja, napajanja glavnih potrošača i punjenja baterije.

Osposobljavanje

    Osposobljavanje se odvija u obrtničkim školama s programom osposobljavanja za automehaničara i traje tri godine. Prvi korak prije upisa u takav program jest sklapanje Ugovora o naukovanju učenika s ovlaštenim servisom ili vlasnikom automehaničarske radionice u kojoj će budući učenik pod stručnim vodstvom izučavati praktični dio zanimanja. Upisu prethodi i provjera psihofizičkih sposobnosti u odgovarajućem liječničkom dispanzeru.
    U školi se odvija teorijska nastava, koja se sastoji od temeljnih općih predmeta i stručnih predmeta nužnih za svladavanje samog posla. Stručni predmeti u programu za osposobljavanje automehaničara jesu: elementi strojeva, elektrotehnika, hidraulika i pneumatika, tehnike motornih vozila, tehnologija održavanja vozila i praktična nastava. U automehaničarskoj radionici učenik uči praktični dio posla i primjenjuje znanja stečena u školi. Cilj je naukovanja da se osposobi za potpuno samostalan rad. Naučnik u početku samo pomaže iskusnom automehaničaru, a s vremenom dobiva sve kompleksnije zadatke i radi sve samostalnije. Na kraju školovanja polaže se završni ispit, kojim naučnici dokazuju svoju osposobljenost i samostalnost u obavljanju posla.
   

Zapošljavanje, napredovanje i zarade

    Za naukovanja u automehaničarskoj radionici vlasnik radionice nagrađuje za rad naučnike tako što im isplaćuje novčanu naknadu. Iznosi novčane naknade koju učenici primaju različiti su, a mogu varirati od sasvim simboličnog iznosa do iznosa prosječne plaće u struci. Postoje i mogućnosti veće zarade za prekovremeni rad. Ako učenik prilikom pohađanja praktične nastave pokaže visok stupanj sposobnosti i motivacije za rad, postoji mogućnost da se zaposli na istom mjestu.  Oni koji ostanu raditi u zanimanju najprije rade kao pomoćnici vlasnika automehaničarske radionice, a nakon tri godine rada i položenog majstorskog ispita mogu otvoriti vlastiti obrt. Zarada automehaničara (vlasnika) ovisi o opsegu posla, dok su pomoćnici plaćeni prema vremenu koje provedu na radu. Za velik opseg posla i prekovremeni rad moguća je dobra zarada.

Bliska zanimanja

    Zanimanju automehaničara bliska su zanimanja brodomehaničara, zrakoplovnih mehaničara, mehaničara industrijskih i poljoprivrednih strojeva, autolimara, autoelektričara i vulkanizera.

• Konobar

Konobar obavlja pripremne radove prije posluživanja, održava uređaje i inventar ugostiteljskog posluživanja, postavlja stolove, poslužuje sve vrste jela i sl.

Budući da konobar sudjeluje u izravnom kontaktu s inozemnim i domaćim gostima, mora poznavati strane jezike te imati solidne osnove opće kulture.

Poznavanje robe i prehrane, biologije, ekologije, higijene i osnova psihologije čine osnovu školskog programa za stjecanje strukovnog znanja, a predmeti praktičnih sadržaja čine osnovu za postizanje spretnosti i vještina u ugostiteljskom posluživanju.
 
Ovo zanimanje je vrlo naporno zbog neujednačenog trajanja radnog vremena, a najčešće produženog i noćnog pa se traži dobro psihofizičko zdravlje i stabilnost. Osobito je važna ukupna tjelesna spretnost, uglađenost, urednost, komunikativnost, ljubaznost i ugodna vanjština.

Konobar se može zaposliti u ugostiteljskim objektima svih vrsta i kategorija i u obiteljskom poslu.

Nakon završene škole moguće je daljnje usavršavanje i napredovanje u struci, doškolovanje za zanimanje turističko-hotelijerski komercijalist, a uz određene uvjete može se nastaviti školovanje srodnog stručnog studija.

• Kuhar

Osnovni poslovi kuhara su pripremanje svih vrsta hladnih i toplih jela. Za uspješno obavljanje tih poslova tijekom obrazovanja stječe se dobra osnova strukovnog znanja iz područja biologije, higijene, ekologije, prehrane i gospodarstva.

Iako se obrazovanje kuhara zasniva prvenstveno na pripremanju jela, tijekom školovanja osposobljavaju se i za ustrojavanje rada u kuhinji, naručivanje sirovina, namirnica i poluproizvoda te pravilno skladištenje istih, rukovanje raznim kuhinjskim strojevima, alatima i posuđem.

Kuhar se može zaposliti u ugostiteljskim objektima, prehrambenoj industriji i obiteljskom poslu.

Nakon završene škole moguće je daljnje usavršavanje i napredovanje u struci, doškolovanje za zanimanje turističko-hotelijerski komercijalist, a uz određene uvjete može se nastaviti školovanje srodnog stručnog studija.
 

• Slastičar
• /upload/ss-topusko/images/static3/757/File/slasti%C4%8Dari.ppt

Opis poslova

    Slastičari izrađuju kolače, kreme, sladoled i ostale slastice. Glavne sirovine s kojima rade jesu mlijeko i mliječni proizvodi, šećer, kakao, brašno, jaja, sve vrste voća i mirodije. U pripremi kolača i ostalih slastica slastičari namirnice prema potrebi prvo očiste, operu i ogule. Ovisno o vrsti slastice koju pripremaju, potrebne sastojke prosijavaju, melju, režu, ribaju, usitnjuju, tuku u mužaru ili miješaju. Sve to mogu obavljati ručno ili električnim strojevima i napravama. Prema receptu miješaju potrebne sastojke i od njih prave jednoličnu smjesu. Pripremljenu smjesu kuhaju, peku, hlade ili smrzavaju, ovisno o tome koju vrstu slastice pripremaju. Pripremljene biskvite i ostala tijesta za kolače premazuju ili pune kremom, koristeći se pritom raznim slastičarskim priborom. Kolače ukrašavaju glazurom, šećerom u prahu, voćem i sl. i, ovisno o vrsti slastice i slastičarskom standardu, režu ih na prikladnu veličinu i oblik. Kakvoću smjesa za slastice provjeravaju kušanjem na jeziku. Je li smjesa za kolače dovoljno kuhana ili pečena, provjeravaju i nadziru prateći promjenu boje i tvrdoće smjese. Slastice slažu na pladnjeve i iz radnog prostora odnose ih u slastičarnicu (prodajni prostor) ili ih pakiraju u prikladne kutije i prevoze do trgovina i restorana.
    Slastičari se u radu služe različitim kuharskim i slastičarskim priborom, alatima i strojevima: noževima, žlicama, ručnim žicama za lupanje mase, ručnim i električnim miješalicama, strojevima za mljevenje i rezanje namirnica, sitima, ribežima, mužarima, daskama i priborom za razvlačenje tijesta, plitkim posudama i limovima za pečenje tijesta, posuđem, kalupima za oblikovanje tijesta i instrumentima za mjerenje i vaganje. Posebnu pozornost pridaju osobnoj higijeni, čistoći i urednosti radnog prostora i ispravnom čuvanju i skladištenju namirnica i gotovih proizvoda.

Radni uvjeti

    Slastičari rade u industrijskoj proizvodnji sladoleda i konditorskih proizvoda (čokolade, bombona i keksa), u obrtničkim radionicama (slastičarnicama) i u kuhinjama ugostiteljskih poduzeća. Rad se odvija u dvije osmosatne smjene, a u nekim industrijskim pogonima i u tri smjene. Radne su prostorije čiste, prostrane, nešto povišene temperature, osvijetljene prirodnom ili umjetnom rasvjetom. Slastičari su tijekom rada izloženi mirisima namirnica i brujanju električnih strojeva za pripremu smjesa za slastice. Rade uglavnom stojeći, uz povremeno sagibanje i hodanje. Dok rade, slastičari nose bijelu radnu odjeću i kapu. Industrijska i obrtnička proizvodnja slastica pod neprestanim je i strogim sanitarno-higijenskim nadzorom.

Poželjne osobine

    Slastičari trebaju imati dobar vid, spretne ruke i prste. Poželjna je sposobnost usklađivanja pokreta ruku s vidnim podacima (okulomotorna koordinacija) i smisao za oblikovanje. Vrlo je važno da imaju sposobnost razlikovanja boja i normalno razvijene osjete opipa, okusa i mirisa, jer im oni omogućuju nadzor kakvoće proizvoda. Uspješno obavljanje slastičarskih poslova zahtijeva samostalnost, odgovornost i pedantnost u radu. Slastičari moraju biti čisti i uredni. Budući da proizvode prehrambene proizvode, stalno se moraju podvrgavati liječničkim pregledima, posebno zbog možebitnih zaraznih bolesti.

Osposobljavanje

    Školovanje za zanimanje slastičara provodi se u školama za ugostiteljstvo i turizam, a traje tri godine. Moguće je školovanje u posebnim ili prilagođenim programima obrazovanja za stjecanje srednje ili niže stručne spreme za učenike sa smetnjama u razvoju.

Bliska zanimanja

    Zanimanju slastičara bliska su ova zanimanja: kuhari, pekari i konditori (proizvođači keksa, čokolade i bombona). Svi oni obavljaju slične radne operacije u sličnom tehnološkom procesu proizvodnje. Nadalje, svima se, zbog proizvodnje prehrambenih proizvoda, postavljaju isti zahtjevi u pogledu osobne higijene i zdravlja.

• Turističko hotelijerski komercijalist
• /upload/ss-topusko/images/static3/757/File/predstavljanje%20skole.pptx

Turističko-hotelijerski komercijalist

Nastavni predmeti značajni za upis: hrvatski jezik, strani jezik, matematika, biologija i kemija.

Turističko-hotelijerski komercijalist je široki obrazovni profil koji osim općih znanja uključuje proširena znanja iz tehnologije struke: konobara, kuhara i slastičara. Nastao je kao odgovor na uočene potrebe ugostiteljskog gospodarstva za kvalitetnijim, tehnološki obrazovanijim i organizacijski osposobljenijim djelatnicima.

Ovaj stručni profil osposobljen je za :

•       organizaciju rada u industriji pripreme hrane i pića,

•       organizacja rada u kuhinji i restoranu,  

•       rad na poslovima banket-menagera, sastavljanje dnevnog jelovnika, domjenka i svečanih ručkova,   

•       osmišljavanje i prezentaciju nacionalnih jela i njihove promidžbe,   

•       planiranje zaliha, nabave, kontrola skladištenja i konzerviranja živežnih namirnica,  

•       prezentaciju restorana i estetsko uređenje prostora i ugostiteljske ponude.

Zapošljavanje je moguće u ugostiteljskim poduzećima (hotelima, pansionima, kampovima) i osobito u obiteljskim ugostiteljskim objektima koji sve više obilježavaju turistički usmjerene zemlje.

Nakon završene škole moguć je nastavak obrazovanja na strukovno srodnim, a i drugim visokim učilištima
 

• Fizioterapeutski tehničar
• /upload/ss-topusko/images/static3/757/File/Fizioterapeutski%20tehni%C4%8Dar.ppt
• Video

Opis poslova

    Fizioterapeuti pomažu bolesnim i ozlijeđenim osobama u povećanju pokretnosti, ublažavanju boli te sprečavanju i ublažavanju trajnih posljedica bolesti i ozljeda. Njihovi su pacijenti bolesnici s ozljedama glave i kralježnice, prijelomima, upalom zglobova, moždanim udarom, bolovima u križima te s bolestima živčanog, krvožilnog, dišnog sustava i drugih tjelesnih sustava. Uloga fizioterapeuta proširuje se i na sprečavanje bolova i bolesti sustava za kretanje po-učavanjem ljudi o pravilnom držanju i kretanju te savje-tovanjem o uređenju okruženja (stolaca, radnih površina, pomagala).

    Fizioterapeuti procjenjuju zdravstveno stanje svojih pacijenata, a u toj procjeni osobito je važno mjerenje snage, utvrđivanje rhtmona kretnji i određivanje funkcionalnih sposobnosti. Na temelju te procjene i onoga što propiše liječnik, planiraju rad sa svakim pacijentom i izrađuju program koji sadrži opis postupaka i predviđenih ishoda terapije. Trajno prate pacijentovo stanje i napredak i prema potrebi prilagođuje program fizioterapije. U radu s nepokretnim pacijentima fizioterapeuti provode razne vježbe kako bi očuvali funkciju zglobova i mišića koje pacijent ne upotrebljava. Kasnije potiču i poučavaju pacijente kako će samostalno provoditi vježbe za povećanje snage, ravnoteže, izdržljivosti i usklađivanje kretnji. Oni primjenjuju i struju, toplinu, hladnoću, ultrazvuk te masažu za ublažavanje boli, smanjenje oteklina ili poboljšanje funkcije sustava za pokretanje. Uče i motiviraju pacijente da se pravilno služe štakama, protezama, kolicima i drugim pomagalima koja im pomažu do veće stupnja samostalnosti u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

    Prilikom rada i raznim oblicima stalnog školovanja, fizioterapeuti mogu razvijati posebne vještine potrebne za rad na pedijatriji, gerijatriji, ortopediji, neurologiji, kardiologiji, ginekologiji ili na području sportske medicine. Neki fizioterapeuti, osim što rade izravno s pacijentima, bave se organizacijom, nastavom i sudjeluju u istraživanjima.

Radni uvjeti

    Radni uvjeti uvelike ovise o vrsti posla, mjestu zaposlenja i stanju u samim ustanovama. Fizioterapeuti mogu raditi u zdravstvenim ustanovama na dobro opremljenim rehabilitacijskim odjelima sa svim potrebnim pomagalima, dvoranama i bazenima ili odlaze k pacijentima koji leže u jedinicama intenzivne skrbi ili na bolničkim odjelima. Mnoge vrste fizikalne terapije mogu provoditi i u bolesnikovu domu.
    Uglavnom rade u jutarnjim i poslijepodnevnim, katkada i u večernjim satima, a samo iznimno vikendom i praznikom. Godišnji odmori rhtmoređeni su cijele godine. Posao fizioterapeuta zahtijeva dobro zdravlje i kondiciju, jer uključuje stajanje, čučanje, klečanje, saginjanje, podizanje i baratanje pomagalima te pružanje fizičke pomoći pacijentima pri promjeni položaja, ustajanju, kretanju i uporabi pomagala. Zbog naravi svoga posla izloženi su ozljedama, koje se uglavnom mogu spriječiti pravilnim izvođenjem postupaka, a u manjoj mjeri zarazi, zbog čega trebaju primjenjivati odgovarajuću zaštitu.
Poželjne osobine

    Vrlo važna osobina fizioterapeuta jest strpljivost, jer se rezultati fizikalne terapije vide tek nakon marljiva i uporna rada s pacijentom. Pritom fizioterapeut mora biti kadar pružiti podršku i poticati aktivno sudjelovanje, osobito kada pacijent posustaje i želi odustati jer mu je preteško ili je depresivan. On također mora biti kadar dobro zapaziti pacijentove reakcije i potrebe, kako bi mogao primjereno prilagođavati ciljeve terapije te način i ritam rada. Komunikacijske vještine i sposobnost razumijevanja pacijentove situacije preduvjeti su za stvaranje odnosa povjerenja i prenošenje uvjerljivih poruka o važnosti i učinkovitosti terapije. Za obavljanje poslova fizioterapeuta nije potrebna osobita snaga, ali su važne izdržljivost i dobra kondicija.
Osposobljavanje i napredovanje

    Fizioterapeuti se školuju u srednjim školama i na visokoj zdravstvenoj školi. Nakon godinu dana pripravničkog staža polažu stručni ispit u Ministarstvu zdravstva RH.
    Oko 50% srednjoškolskog programa čine opći predmeti. Za stručni dio programa provodi se teorijska i praktična nastava – uglavnom u bolnicama. Nakon završetka srednje škole stječu naziv fizioterapeutski tehničar, a mogu se zaposliti u rehabilitacijskim centrima, bolnicama i domovima umirovljenika. Fizioterapeutski tehničar uglavnom radi pod stručnim nadzorom višeg fizioterapeuta. Stručni studij može se upisati na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu ili na Medicinskom fakultetu u Rijeci. To je dvogodišnji studij i obuhvaća predmete s područja fizioterapije te medicinskih, društvenih i humanističkih znanosti. Nastava je teorijska i praktična. Praktična nastava održava se u rehabilitacijskim centrima, bolnicama, domovima umirovljenika, ustanovama za osobe sa smetnjama u razvoju, primarnoj zdravstvenoj zaštiti i drugim ustanovama gdje fizioterapeuti mogu raditi. Za studij se prijavljuje nekoliko puta više kandidata nego što ih se upisuje. Nakon završetka studija stječe se naziv viši fizioterapeut. U ovom trenutku ovo je najviša razina obrazovanja fizioterapeuta, pa su mogućnosti zapošljavanja i napredovanja velike.

Bliska zanimanja

    Posao fizioterapeuta sličan je poslu radnih terapeuta i medicinskih sestara.

Pregled svih predmeta za sva zanimanja po godinama školovanja i ukupnom broju sati možete vidjeti u izborniku: Nastava - nastavni predmeti ( kliknuti )